Daleko od hladnih dvorana španjolskog Instituta za likovnu umjetnost, Andoni Bastarrika isklesao je vlastiti put da bi postao iskusni ulični umjetnik kakav je danas. Slučajno je pronašao ono što je njegova misija u životu: okupljanje ljudi pomoću snage umjetnosti i mašte. Ali ipak, nakon 10 godina stvaranja najčudesnijih i najrealnijih skulptura pijeska, kako kaže Bastarrika, „još uvijek otkriva što njegove ruke mogu učiniti jer pijesak diktira oblik koji želi usvojiti“.
Danas vas Bright Side želi upoznati s Andonijem Bastarrikom, s kojom smo razgovarali kako bismo saznali više o njegovom životu i radu, a oba su jasan izraz šta sloboda i sloboda znače.
Svijet vidi kroz svoje ruke.
Bastarrika je umjetnica samouka. Tada sam posjedovao voćarnicu i radio kao certificirani shiatsu terapeut. “Možda me je to naučilo da svijet vidim kroz svoje ruke”, rekao je. Tek je u ljeto 2010. godine, tijekom dana na plaži sa svojim kćerima, otkrio svoj talent dok im je pomagao da dovrše skulpturu na pijesku.
Njegova mašta je njegova inspiracija.
Za stvaranje svojih skulptura Bastarrika sakuplja između 1100 funti i 3.300 funti pijeska. Bastarrika uglavnom radi rukama. Voli osjetiti i dodirnuti pijesak. Tijekom postupka on koristi sliku onoga što skulptura koristi kao referencu, no većina njegove inspiracije dolazi izravno iz njegove živopisne mašte. Za dovršenje skulpture potrebno je oko 6 do 12 sati, nakon čega ju je odnio vjetar ili on sam, jer mora osloboditi javni prostor tamo gdje inače radi.
Pijesak je bio njegov učitelj.
Na većinu načina, Bastarrikovo djelo je znak poniznosti umjesto ega. “Rad s pijeskom može biti prilično izazovan”, rekao je. „Naročito zato što radim s nekvalitetnim pijeskom, što znači da ne mogu graditi visoke skulpture. Ali pijesak je oduvijek bio moj učitelj, to je način da nas nauči lekciju o opasnostima ega i pokušaj prebrze vožnje. ”
Za razliku od onoga u što nas moderni svijet često pokušava uvjeriti, uništavanje tih umjetničkih djela utjelovljuje i naš kratki prolazak na Zemlju, kao i naše propadanje. “Moj je cilj prikazati slobodu i preplaviti ljude ljepotom koja je univerzalna”, rekla je Bastarrika. I što je univerzalnije, to je prolazak vremena utjelovljen u tim živim skulpturama. Možda zato Bastarrikove skulpture daju takav osjećaj oslobođenja, jer propadanje je cijena za plaćanje slobode.
Bastarrika je priznala da “ne zna kuda će ga ova avantura odvesti, jednako kao što ne znam odakle potječe.” Usprkos svojoj poniznosti, španjolske umjetnike nisu samo angažirale španjolske općine da izrađuju skulpture i prenose svoje znanje drugima na godišnjim radionicama, već su ga tražili čak i skauti talenta u Velikoj Britaniji i Saudijskoj Arabiji. „Sve u svemu, radujem se što ću ljeti moći dati nove radionice. Volim raditi s djecom, ali otvorena sam za rad na bilo kojem mjestu, bilo da je to Australija, Afrika ili Europa. ”
