Suprug je skoro dobio zaposlenje u jednoj firmi. Poslije 2 mjeseca rada stekao je nove prijatelje, a jedan kolega mu se posebno dojmio sa kojim je bio jako dobar.

Tako je jedan dan odlučio da ga pozove kod nas na večeru. Došao je sa svojom suprugom i djecom. Čim su ušli na vrata, njegova me supruga pohvalila kako dobro mirišem, i pitala me koji parfem koristim. Ušla sam u kupatilo i dala joj bočicu parfema te joj pokazala. Malo sam je naprskala kako bi ona fino mirisala.

Večera klasična, ništa posebno, kao i svaka druga sa nepoznatim osobama. Neka bezvezna priča čitavo vrijeme, tako da sam jedva dočekala da odu kući. Nakon skoro 3 sata provedenih kod nas, krenuli su kući. Međutim kasnije kada sam krenula na spavanja, za mene je uslijedio neviđeni šok. Dok sam prala zube, shvatila sam da mog parfema nema. Punih sat vremena sam ga tražila, misleći da mi je negdje ispao ili da sam ga zaturila nakon upotrebe. U tom sam trenutku shvatila gdje je i kod koga. Bilo je 1 sat poslije ponoći, i bila sam toliko bijesna, da sam je istog trenutka nazvala.

Čim je podigla slušalicu, pitala sam je kako je nije stid da krade tuđe stvari, a ona mi je samo na kraju prekinula vezu. Kasnije sam je još nekoliko puta nazvala ali bezuspješno. Nije se javljala, da bi na kraju samo isključila svoj telefon.

To je bilo prije neka tri mjeseca, i ne mogu da shvatim zašto je to uradila. Poluprazna bočica od nekih 100-njak eura. Zista ne mogu da shvatim.