Vaspitavan na loš način, nije bio naviknut da se nešto ne ispuni od onoga što želi. Ušli smo u brak i dobili dijete, da bih nakon nekog vremena saznala da me vara. Nakon suočavanja došlo je do uvreda i nasrtanja s njegove strane što je rezultiralo krivičnom prijavim i našim razvodom.
4 godine nakon svega…, on nema nikog kao ni ja, odnos je nikad bolji, posvećen je djetetu, zreliji, priznaje krivicu, uvijek je tu za nas… Da li je suludo što pomišljam na pomirenje kao bolju opciju umjesto da se i on i ja vucaramo sa partnerima koji možda neće biti dobri po naše dijete?
(Izvor: Ispovesti.com)
