Trudna sam već deveti mjesec, i nosim djevojicu. Kada nam je ultrazvuk pokazao da ćemo dobiti djevojčiu, već sam počela razmišljati o imenu za curicu, međutim kada smo došli kući suprug mi je rekao da se dijete mora zvati Julija, i da to nije nešto oko čega će se dogovarati i da njegova mora biti zadnja.
Ime mi se na prvu i nije baš svidjelo, pa sam ga pitala zašto baš to ime mora nositi naša kćerka.
Rekao mi je da mu se tako zvala njegova tetka koje je poginula u automobilskoj nesreći kada je bio jako malo, a kaže i da ju je mnogo volio. Nakon par dana, odlučila sam da ću prihvatiti da nam se tako zove kćerka mada mi je i dalje bilo jako glupo.
Prije nekoliko dana kada sam spremala stan, iza oramara u našoj spavaćoj sobi nađem jednu kutiju. Nisam znala odakle ona tu jer se ne sjećam da sam je stavila tamo. Kada sam je otvorila, umalo nisam pala u nesvjest. Unutra su bila pisamca, privjesci, ulaznice od kina i fotografije mog supruga kada je imao 16 ili 17 godina kako se ljubi sa nekom djevojkom.
Napoleđini svake od fotografije pisalo je “Julija volim te” , a na jednoj od njih je pisalo i njeno prezime. Malo sam se zadala u potragu na fejsu i pronašla sam njen profil. Piše da je udata i da ima sina, koji ima oko 3-4 godine, a nosi ime mog supruga.
Ostala sam u šoku. Vjerovatno su se dogovorili da djeci daju imena jedno po drugom. Nakon što sam to saznala, spakovala sam se i vratila kući kod svojih.
