“Svekrva će me otjerati u grob. Mrzi me jer ja sjedim kod kuće, a njen sin radi u Rusiji i dolazi svakih 6 mjeseci.

Međutim, ja kod kuće brinem o četvero naše djece, imamo duple blizance i samo neko ko ima duple blizance zna koliko je odgajanje istih težak i naporan posao. Bukvalno nemam jedne sekunde za sebe, moram sve sama jer živim bez muža. Prije par dana sam se strašno razbolila, temperatura konstantno preko 39 stepeni, djeca plaču, ja nemoćna, sa druge strane plašim se da se i oni ne prehlade, ma katastrofa.

Na kraju sam odlučila da potražim pomoć od moje svekrve koja živi u susjednoj kući. Fino sam je zamolila da na jednu noć odvede djecu kod sebe, a ona mi je tada rekla da joj ne pada na pamet da mi pomaže na bilo kakav način.

Baš sam se jadno osjećala, a onda mi je još dobacila da glumim da sam bolesna i da ustvari želim da dovedem ljubavnika te da mi moja djeca zbog toga smetaju.

Iskreno znala sam da od nje ne mogu dobiti nikakvu pomoć, ali opet mislila sam da će se sažaliti, onako kao žana, kao majka, međutim ništa.

Baš sam tužna, život mi prolazi onako bez veze… Čovjek kojeg volim živi hiljadama kilometara daleko, viđam ga par puta godišnje, a sa druge strane osoba koja me ne može očima gledati i koju iskreno ni ja beš ne volim živi preko puta mene, svaki božiji dan se viđamo. Šta sam bogu zgijršila pa me ovako osudio.”

Izvor: Sve-za-vas

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here