Za Kristinu Kockar 2018. godina bila je godina koja joj je potpuno promijenila život.
Sve je krenulo od javne prevare tadašnjeg supruga Slobodana Radanovića pred kamerama rijalitija Zadruga, nakon čega je Kija odlučila da cijeloj naciji pokaže ko je i šta je ona, i upravo odluka da uđe u rijaliti bila je preketnica koja ju je dovela do brojnih uspjeha.
Odnijela je pobjedu u Zadruzi 1, počela je da se bavi pjevačkom karijerom, do kraja 2018. snimila je tri pjesme koje su postali hitovi, napisala je i izdala knjigu, a pored razvoda težak događaj koji joj je obilejžio godinu jeste i operacija tumora na dojki.
Kockareva ne krije da je godina koja je iza nje i godina njenih uspjeha, ali isto tako i padova.
Na kraju 2018. Kija u novogodišnjem intervjuu za Telegraf iskreno priča o tome kako sada gleda na odnos sa Slobom, razvod, govori o muzičkoj karijeri, kao i planovima za 2019. godinu.
Kada sumiramo 2018. godinu, kako ti vidiš godinu iza sebe?
– Vidim je kao jednu i uspješnu i neuspješnu godinu. Godinu punu lekcija… Godinu punu lijepih stvari, godinu mnogo ružnih stvari, u principu sve ono što se čovjeku dešava cio život meni se desilo u jednoj godini. Na žalost ili na sreću, ne znam. Ali, nekad je i bol neka vrsta katarze u životu i nekada i bol umije da ti pomogne. Eto, i na sreću, ajde da kažem.
U 2018. si postala javna ličnost. Šta ti je, što se tiče medija, najteže palo u godini koja je na izmaku?
– Što se tiče saradnje sa medijima – slikanje i snimanje. Svaka čast modelima i manekenkama koji to svakodnevno rade, nije to lako. Ne bih pohvalila ni divne naslove, ali to je već driga priča. Pričanje mi je super, to mi je okej, ali priprema prije ovoga mi je katastrofa. Zato mi je super sa vama jer sam u pidžami u kojoj se najbolje osjećam.
Kada sama sumiraš utiske… Šta je Kija Kockar u 2018. u tri riječi?
– Uh… Kompletnija, svijesnija i slobodnija.
Da li ponekad poželiš da sve ovo nestane? Da budeš ona stara Kija, da se vratiš u Zrenjanin i prošetaš ulicom a da te niko ne zaustavi? Da li nekada imaš potrebu za tim da ne čuješ nikoga, da ne vidiš nikoga i da kažes “danas je moj dan”?
– Samo u nekim određenim trenucima. Zaista mi je teško kad hoću da idem da kupim sebi nešto, čim se uhvatim za neku stvar neko priđe. Ili, kad sjedim sa prijateljima, što je isto veoma rijetko jer jedem kod kuće jer ne mogu da sjedim na javnom mjestu. Ali, sve je to sastavni dio svega ovoga i ne mogu nešto pretjerano da se žalim, jer imam mnogo gorih problema nego tih. To su, nekako, da kažem, slatke muke. Meni je drago kad dođu ljudi i priđu mi, kad mi bilo šta lijepo kažu… Trude se da daju neki savjet ili se slikaju samo sa mnom, meni sve to znači, jer ti ljudi odvajaju minut svog vremena, pa što ne bih mogla i ja da odvojim.
Ne možemo, a da ne spomenemo i Slobu koji je obilježio tvoju 2018. godinu. Šta mu želiš u Novoj godini?
– On nije obilježio 2018, on je obilježio cio moj život, definitivno. Posljednjih pet godina. U stvari, on je obilježio poslednjih pet godina i cijelu moju budućnost. Predhodni život bio je samo moj… Poželjela bih mu sreću, zdravlje, ljubav… Sve ono što se želi. Sve što on misli da mu je potrebno. Eto, baš to.
A neki duet sa tobom u narednoj godini?
– Pa ne znam. To nas mnogo ljudi pita, ali trenutno ne razmišljamo o tome. Možda i nije ni vrijeme sad za to… Kad se nešto bude poklopilo, možda bude.
