Oboje smo mladi još da bi se odlučili za bračni život pa smo rekli jedno drugom da ćemo to odraditi kada bude pravo vrijeme. Uvijek smo pazili kada smo imali odnose i nikada nam se nije desilo nešto nepredviđeno, sve do prije 9 mjeseci.
Nekim čudom sam ostala u drugom stanju, i odlučila sam da ne želim pobačaj. Oboje smo bili uplašeno sretni. Termin mi je bio 24. decembra, međutim beba je odlučila da želi ranije izaći da upozna novi svijet, tako da su moji trudovi počeli već 20. decembra.
Tada me je moj momak odveo u bolnicu da se porodim. Bolovi su zaista bili nepodnošljivi, ali sam morala prvo da sačekat doktoricu desetak minuta kako bi se prvo obavio pregled da se utvrdi da li je sve podobno za porođaj. Dok smo čekali doktoricu u hodniku, moj je momak izvadio prsten iz džepa i zaprosio me. Znam da nije bilo ni mjesto ni vrijeme za takav čin, ali ljudi dragi, sva bol je u tom trenutku nestala. Kada je došao red da se porodim, i kada sam ušla u salu, sva mi je bol nestala.
Samo sam gledala prsten na ruci, i bukvalno sam se porodila uz osmijeh. Ova mi je prosidba doslovno pomogla da se riješim svih bolova prilikom poroda. Dao mi je neopisivu snagu i donijela sam na svijet našeg malog anđela. Najljepši dan u mom životu. Nikada ga neću moći zaboraviti jer je čitav dan bio ispunjen radošću.
