Zaposlila sam se u jednom kafiću preko puta banke u kojoj je radio moj komšija. Na njega sam se ložila od kako sam se uselila u tu zgradu, a znala sam da svaki dan tu pije kafu. Ima 40 godina ali uzgleda brutalno dobro i stvarno drži do sebe.
Bukvalno sve djevojke oblijeću oko njega i žele da budu s njim. Kada se jednog dana pojavio kod mene u kafiću odmah sam skočila da ga uslužim. Zategla sam punđu, podigla suknjicu i otišla da ga uslužim. Čitavo vrijeme dok mi je govorio narudžbu sam mu se smješkala, a on me je čitavo vrijeme gledao zbunjeno.
Nakon par minuta sam mu donijela kafu, a pored nje sam mu na papiriću napisala svoj broj telefona na koji bi me mogao nazvati. Mislila sam da će to upaliti međutim, dogodilo se upravo suprotno. On je tada poludio i skočio sa stolice.
Preko čitavog kafića je rekao kako želi da odmah vidi gazdu. Rekao mu je da mu je dosta svih ludača koje ga svakodnevno spopadaju. Ne želi više da bude maltretiran i toliko me je nagrdio da nisam smjela da ga pogledam u oči.
Izjurio je iz kafića i ne plativši kafu, dok mu se moj gazda čitavo vrijeme izvinjavao u moje ime. Naravno odmah sljedećeg dana, gazda mi je uručio otkaz. Ne znam samo kako sam mogla da budem toliko glupa i da se prepustim svojim osjećanjima. Znam da to nisam smjela uraditi, ali eto desilo se i sada moram da snosim posljedice svojih postupaka. Šta ću kada je predobar.
