Prije nešto više od 10 godina, volio sam jednu djevojku koje je u to vrijeme pohađala srednju školu, a bila je 11 godina mlađa od mene.
Voljela je i ona mene, međutim problem nam je predstavljala razlika u godina, pa se zbog toga nismo mogli viđati u javnosti, i niko nije znao za nas. Uvijek smo se morali negdje kriti, samo da nas ne bi vidjeli zajedno. To nije bila veza koju smo oboje željeli. Ja sam već tada posjedovao svoj sopstveni kafić, i izgledalo je kao da sam neki biznismen.
Poslije nekog vremena sam otvorio i svoj restoran, a onda sam se okrenuo porocima. Kocka, jefite žene, skupa auta, ma haos. Zbog svega toga sam zapostavio svoju malu, a ona polako razočarana u život, u mene, otišla je u Beč da studira. Ni pod kojim uslovima nije htjela više da bude pored mene. Kada je otišla plakao sam kao malo dijete. Danas je jedna firma iz Austrije organizovala neki vid promocije svojih proizvoda u mom restoran. Nisam mogao da vjerujem kada sam vidio baš moju malenu da ulazi u restoran.
Postala je šefica odjela za merketing, a nakon promocije mi je u razgovoru rekla da se nikada nije udavala. Nikad nakon mene nije imala drugog momka i da je čitav svoj život i vrijeme posvetila karijeri. Ne mogu vam opisat koliko sam tužan, imam 40 godina i cijeli dan plačem kao malo dijete.
Zbog nekih glupih stvari i trenutnog zadovoljstva sam izgubio jedino ono što je vrijedilo u mom životu. Ne dozvolite sebi da se kajete zbog nekih stvari.
Izvor: magazindan.info
