Prije 3 mjeseca sam izubila bebu. Rodila sam je prijevremeno i doktori je nisu uspjeli spasiti. Nisam je čak ni u naručje stigla uzeti.
Mislila sam da neću biti u stanju da to preživim. Međutim samo 12 sati nakon toga muž mi je javio da hitno mora u Ameriku zbog poslovnih obaveza. Molila sam ga da ne ide, ali nažalost nije odustao od svoje namjere. Tada mi je uradio najgoru stvar na svijetu, ostavio me je u najgorem mogućem trenutku. Samu i nezaštićenu. Mi inače živimo u jednom malom gradiću u Njemačkoj, tako da sam ostala sama u četiri zida.
Od kada je otišao u Ameriku, za čitava dva mjeseca čuli smo se svega dva ili tri puta, jednostavno izgbjegava moje pozive. Odjednom sam dobila pismo od moje svekrve koja živi u Zagrebu. Pročitala sam ga vjerovatno 10 puta i nisam mogla vjerovati šta mi je napisala. Rekla mi je da me mnogo mrzi, i dodala da moj muž već godinu dana živi sa drugom ženom u Americi. Oženio se njome i već ima sina sa njom. Samo dva dana nakon što sam ja izgubila bebu on je dobio sina. Saznala sam da nije ni otišao u Ameriku nego da živi sa drugom ženom 100-nja kilometara dalje od mene.
Odlučila sam da ga posjetim, i kada sam vidjela kako je nasmijan i sretan sa svojim sinom, briznula sam u plač.
Srce mi se slomilo a tome je bila zaslužna moja jedina ljubav. Još uvijek ga volim. Juče mi se čak i javio i kaže da je rezervisao kartu da se vrati kući. Kada dođe sve ću mu reći, ali onako kako je dostojno.
