Neka plamen četvrte svijeće uvijek tinja u našim srcima, kako bi mogao u svakome od nas održati mir, vjeru i ljubav.
U jednoj prostoriji polako su gorjele četiri svijeće. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor. Prva svijeća je rekla: „Ja sam mir, ljudi me ne uspijevaju sačuvati i mislim da ću se ugasiti”. Poslije toga odmah se ugasila. Druga svijeća je rekla: „Ja sam vjera, nažalost većina ljudi smatraju da nisam neophodna i nema smisla da gorim i dalje”. Samo što je to izgovorila i ona se ugasila. Onda je treća svijeća žalosno progovorila: „Ja sam ljubav i nemam više snage, ljudi me zaboravljaju i stavljaju po strani, a čak me i oni najbliži zaboravljaju”.
Nakon toga se i ona ugasila. Tada se oglasila i četvrta svijeća: „Ne boj se, dok ja gorim mi ćemo moći upaliti ostale svijeće, ja sam NADA.” Dijete koje je bilo u sobi uzelo je svijeću „nade” i zapalilo ostale svijeće. Neka plamen nade uvijek tinja u našim srcima, kako bi mogao u svakome od nas održati mir, vjeru i ljubav.
