“Prestala sam da se družim sa drugaricom jer ima mnogo više novca od mene, ne zato što sam ljubomorna, već jer ja ne mogu da ispratim taj stil života.
Ona svako malo putuje, a ja jedva skrpim da odem jednom godišnje na more, i to ne svake godine. Zove me da idem s njom i ne razumije kako to nemam para da idemo na Bali, Maldive, Tenerife… Jer njoj je Grčka dosadna.
Kada se dogovorimo da se vidimo, uvijek rezerviše mjesto u nekom skupom restoranu, jer njoj su jeftiniji kafići bezveze.
Odemo u kupovinu, ona samo skupe radnje obilazi, da par stotina eur na komad odeće, pa onda krene da gunđa kako ja kupujem po jeftinijim “nekvalitetnim” radnjama, pa mi pokazuje neke skupe komade i govori kako bi mi super stajali, a “nisu skupi, samo 200e”.
Ona ne shvata da ja nemam. Radim za 300e, samo njena torba je kao moje 2 plate. Ali ona ne može da razumije da nemaju svi kao ona.”
