Moja majka od 80 godina šest sati čekala je pred Gradskom bolnicom na Zvezdari u Beogradu… Polusvesna je ležala na travi i niko joj nije pomogao, rekla je Ruzmida Oruči za Nova.rs.

Gospođa je, naime, prvog jula iz Kliničkog centra prebačena u Gradsku bolnicu, gdje je ostavljena da ispred ustanove čeka na prijem.

“Snimljena su joj pluća i na snimci se vidi da je upala zahvatila oba plućna krila, ali kako piše u dokumentima, virus COVID-19 nije identificiran. U Kliničkom centru dali su joj uputnicu za Gradsku bolnicu, dovezli je ondje i ostavili… S njom nitko nije bio u pratnji, jer su mi i brat i sestra u bolnici, a snaha je u izolaciji”, objasnila je Ruzmida.

Majka joj se, kaže, u jednom trenutku javila telefonom i rekla da čeka na prijem: “Mislila sam da je u nekoj čekaonici ili negde u bolnici. No, kad sam je poslije nazvala da vidim kako je, rekla mi je da još čeka i da joj nije dobro. U tom trenutku krenula sam prema bolnici, a dok sam stigla, ona je već bila polusvesna, buncala je i ležala na travi… Prišla joj je samo jedna žena i dala malo vode”, prepričala je ljutita Ruzmida.

Kako je kasnije saznala, njenu majku ostavili su ispred Gradske bolnice gdje je čekala satima. S obzirom na to da nesretna žena više nije mogla stajati na nogama, samo se srušila na travu i ondje ležala na očigled zaposlenih u bolnici.

“Preko puta stoje ljudi, gledaju i ne prilaze. Nije ljudski ženu tako ostaviti vani. To što neko ima 80 godina, ne znači da nema pravo lečiti se i živeti. Kako možete gledati ženu koja leži na travi ispred bolnice i ne prići joj, ne pitati što joj je? Pa nije sjela na travu kao na livadi, doslovce je ležala polusvesna”, govori uznemirena Ruzmida.

Kad je u COVID-19 bolnici pitala zašto joj nisu primili majku, odgovorili su joj “kako je sve bilo puno”, javlja Nova.rs.

“Samo su mi kratko rekli da nema mesta, kao i da je to COVID bolnica, a da mojoj majci u dokumentima piše da ona nema koronu… Ali ko ju je onda onde doveo, pitala sam ih. Pa nije došla sama! Na to nisam dobila odgovor”, kaže Ruzmida.

Njena majka taj dan nije primljena u Gradsku bolnicu, već tek dan poslije, a porodica ju je u međuvremenu vodila kući, pa u Narodni front, jer je imala i obilna krvarenja, a ondje su, navodi njezina kći, ljekari bili krajnje profesionalni – primili su je i zbrinuli bez problema.

“Ne stavljam sve zdravstvene delatnike u isti koš, jer nisu svi isti, ali valjda su položili neku zakletvu, pa ne mogu ostaviti 80-godišnjakinju da leži na travi ispred bolnice i ne reagirati”, zaključuje Ruzmida.