Oduvijek sam bila uvjerenja da jedino što mi dečko/muž može učiniti, a da dođe do prekida je nasilje ili prevara, do jednog momenta. Naime, nakon 4 godine veze i godinu dana zaruka u zadnjoj svađi (koja je izbila jer sam ja htjela maleno vjenčanje, a on je slavonac koji je naučen na velike svadbe gdje ni ne zna pola gostiju) mi je rekao “nije ni čudo da su te biološki roditelji ostavili”. Posvojena sam sa 6 godina, a ostavljena u domu kao beba.
Ta jedna rečenica je zabolila vise nego da me prevario sa njih 5 i ubio od batina. Zastala sam od šoka, otišla zapaliti na balkon da ohladim malo glavu i nakon toga sam se počela pakirati.
Tu je bio kraj.
