“Niko me u životu nije razočarao i povrijedio kao roditelji.
Bilo je tu svega i svačega, ali kao šlag na tortu sada me emotivno ucijenjuju da dam svu svoju ušteđevinu bratu kako bi vratio kredit.
Ja sam taj novac štedjela godinama od ne tako velike plate, odricala se svega i svačega, jer sam htjela da imam neku sigurnost ako se razbolim ili dobijem otkaz, a on je podigao taj kredit bez realne potrebe, kako bi finansirao nerealno luksuzni stil života sebe i svoje djevojke.
A nema odakle da vraća jer je izgubio posao (jedan u nizu) pošto je stalno kasnio, mrzilo ga da ustaje ujutru.
Pošto je već u srednjim 30im, dakle nije dijete da ne zna, ja bih ga pustila da snosi posljedice svojih odluka jer ovo ne bi bio prvi put da podmećem svoja leđa zbog njegovih grešaka.
Ali roditelji me pritiskaju, kažu da najbliži moraju da se drže zajedno… ja mislim da ovakvi odnosi nisu zdravi i ta uloga koja mi je dodijeljena nije normalna.”
(Izvor: Ispovesti.com)
