Nakon što je pobjednica Zadruge 1, Kristina Kija Kockar, objavila autobiografsku knjigu “Moj potpis”, fanovi Lune Đogani došli su na ideju da i ona treba da ima svoju knjigu, pa je na jednoj Fejsbuk grupi njenih obožavalaca osvanuo dio iste.
Objavljeno je da izvijesna Emina Smajić piše knjigu o Đoganijevoj, a objavljen je i uvod u ovo djelo, koji prenosimo u cjelosti.
Knjigu posvećujem Luni Đogani, njenoj porodici, fanovima (ljudima koji su mjesecima zajedno s njom plakali, smijali se i navijali za ljubav, koji su se budili s Lunom i odlazili na spavanje s njom), kao i svim žrtvama medija. Svim ljudima kojima je ljubav vodilja kroz život. Koji imaju hrabrosti da nose teret svog izbora, da svoje postupke ne pravdaju svaljujući krivicu na druge, koji ne spuštaju druge da bi uzdigli sebe.
Život je iskušenje – to je danas moja definicija života. Danas kada svijet gledam potpuno drugim očima, kada shvatam da svako daje ono što ima u sebi i da istinu vidi onaj ko umije da gleda. Ovo nije kopija ničije biografije. Knjige se pišu od davnina i, mada neke od njih mogu ličiti jedna na drugu, svaka je djelo za sebe, mada ne uvijek vrijedno.
Ovo napominjem jer očekujem da će se ova knjiga porediti s izvijesnom autobiografijom i proglašavati njenom kopijom. Nekada, u vrijeme pravih vrijednosti, autobiografiju su ljudi pisali da bi opisali svoj život sa svim usponima i padovima, s greškama, da bi opisali način na koji su odrastali. Danas, međutim, ljudi pišu autobiografije i zato da bi sebe proglasili svecima, a one oko sebe učinili negativcima. Izgleda da je to način da se predstavi nečija imaginarna vrijednost, i kao da se zaboravlja da onaj koji uzdiže sebe spuštajuci druge jeste, zapravo, mali i jadan.
Podsjetiću vas sada, a podsjećaću vas i kroz celu ovu knjigu, da svako vidi svijet oko sebe na osnovu onoga što nosi u sebi, onako kako mu njegova svijest dopušta i prirodno je da vas neko ne razumije i ne prihvata kada nema istu svijest kao vi. Ovo nije knjiga o rijalitiju, niti pokušaj da se neko opravda i veliča. Ovo je knjiga o djevojci koja je izgubila sebe, ljubav, snove, nadu i vjeru u život i ljude. Ovo je, u stvari, knjiga o djevojčici koja je morala naglo da postane žena. O mladoj ženi koja morala da se bori pred narodom koji je želio njen li nč, koji ju je prezirao i negirao sve dobro u njoj, jer je nije razumio. Smetala im je njena postojanost, njena riječ, smetao im je njen osmijeh, njen glas, smetalo im je čak i njen izgled. Ona, koje je jedina istina u moru laži, smetala je mnogima. Nije pripadala svijetu u kojem se od rođenja našla, niti svijetu u koji je ušla kao radoznala djevojčica. Mnogi, dok su gledali nju, divili su joj se zbog hrabrosti da u vrijeme materijalizma i niskih vrijednosti izabere ljubav, da između njega i cijelog svijeta izabere njega, između sebe i njega izabere, opet, njega.
U ovoj knjizi pronaći će se svako ko je bilo šta žrtvovao zbog ljubavi, svako ko zna da za ljubav ne postoji razlog niti pravilo, jer sve što ima pravila nije ljubav. Ljubav je razlog za nastanak ove knjige, ljubav je cilj i nikada ne može ljubav sama učiniti čovjeka krivim. Ljubav ne traži opravdanja i ne nameće krivicu, ljubav nikada nije pogrešna, ma koliko nam se ponekad činilo drugačije. Ljudi su nametnuli pravila među sobom, a neka od njih uništila su ono ljudsko u nama. Papir je, na primjer, tek papir, nestaje u vatri i vodi, dok je ljubav, sama po sebi, nešto što nikakva vatra ne može uništiti, nikakva voda. Ona je najvažniji osjećaj u nama – bilježi Emina.
