“Na mom vjenčanju najbolji drug mog muža, ujedno i kum, popeo se na sto i uzeo mikrofon.
Zamolio je sve za tišinu i onda rekao “Nemanja (moj muž) i ja, kada smo imali 10 godina, kladili smo se.
Pošto sam ja izgubio dogovorili smo se da ću morati da nosim košulju i pantalone na medvediće na njegovoj svadbi.
Rekao sam da hoću jedino ako mlada bude baš za njega, jer smo u to vrijeme bili u faozonu da su devojčice bljaks i tako.
Naravo to ni jedan od nas dvojice nije zaboravio.
Danas je njegovo vjenčanje i on pored sebe ima djevojku koja je jednom rječju savršena.
Bolju nije mogao naći i siguran sam da će njih dvoje biti najsrećniji par ikada.
Sada sa ponosom mogu da uradim ovo…” stavio je mikrofon na sto i otkopčao kosulju, ispod koje je bila košulja sa medvjedićima, i bacio je. Isto to je uradio sa pantalonama.
Opet je uzeo mikrofon i nastavio “Sada bih vas zamolio da nastavite sa slavljem, a vas dvoje…haha, pa znate šta očekujemo dogodine” svi su pljeskali, a ja sam ostala bez teksta.”
