Moj muž već dugo vremena radi i živi u Njemačkoj, a ja sam mu se pridružila prije nekoliko mjeseci, nakon što sam se porodila.
Prošle nedjelje mislila sam da je i za mene i za našu kćerku zadnja. Muž mi je bio noćna smjena, a ja ostala sama u malom stančiću. Onda je iznenada bebica počela da plače dosta jače i glasnije nego ranije. Nisam znala šta joj je, a kada sam joj izmjerila temperaturu, šokirala sam se.
Imala je čitavih 38,3. Iste sekunde me je uhvatila panika. Muž na poslu, ja sama a jezika ne znam. Tada sam istrčala iz stana i lupala komšijama na vrata u nadi da će mi neko pomoći od komšija. Ja paničim, a beba pleče pa mi vjerovatno zbog toga niko nije želio otvoriti vrata.
Čim sam se vratila u stan, na vrata je izašla jedna starija gospođa, izgledom prava njemica. Pružila je ruke prema mojoj bebi, uzela je u naručje i rukom pokazala da uđem u njen stan. Čim smo ušli, raspremila je bebu, i okupala je u alkoholu. Nakon samo nekoliko minuta, temperatura je sama počela spadati.
Odmah nakon toga bebica je utonula u san, a njemica mi je rukom objasnila da su mojoj maloj bebi počeli da niču zubi. Malo mi je čudno što mi je bebu na kraju spasio alkohol, obzirom da smo i muž i ja vjernici te ne upotrebljavamo to.
Zbog toga mu nikada nisam smjela ispričati sve ovo, jer ko zna kako bi on regovao na sve što se desilo.
