Ja u pekari stojim, čekam svoj red, jedna žena sa djetetom pokušava da stane ispred mene, pravi se da me ne vidi, ja je opomenem da se vrati na kraj reda i ona digne nos i vrati se iza mene.
Da je fino pitala pustio bih je prije mene. Njene dijete vrišti čitavo vrijeme. Baca se, uznemirava druge ljude. Ona na to nije ni trepnula i ne pokušava da umiri dijete. Čujem njen mali plače jer želi kiflu sa kremom.
Uporno govori: “Neću da čekam! Želim kiflu” pa onda vrišti opet i baca se na pod kao demon, nije toliko mali, ima sigurno 7-8 godina trebao bi znati da se ponaša. Kada sam došao na red vidim da je ostalo 5 kifli sa kremom.
Kupim ih svih 5, ta žena me gleda, zinula, njeno derište počinje da vrišti još jače jer je vidio da kifli više nema. Sa osmjehom sam napustio pekaru.
