Ja trenutno živim u zajednici sa svekrom, svekrvom, djeverom, svojim mužem i našim djetetom u kućici od 25 kvadrata.
U toj kućici nema ni kupatila tako da koristimo poljski wc za velike i male nužde. Kada moram ići na malu nuždu izbjegavam da idem u poljski wc jer užasno smrdi u njemu, a i zna biti prehladno vani.
Čak sam primjetila da me svekar i djever gledaju kada odem u wc, pa mi onda bude neprijatno kada se vratim u kuću, a da kažem svekrvi ili mužu, ne smijem, jer bi onda mislili kako umišljam i onda bi nastao haos. Moram da se borim kada živim u lošim uslovima. Naše dijete ima tek 4 mjeseca. Zaposlila sam se prije sedam dana u jednoj pekari u našem selu, da bi mogla makar nešto da zaradim jer moj muž nema stalan posao već nekoliko mjeseci.
On ne mari za to što ja moram svako jutro da ustajem i da idem na posao, i da se odvajam od djeteta da bi zaradila nešto za nas, dok on leži na krevetu po čitav dan i ne radi apsolutno ništa. Već dva dana imam temperaturu preko 38, ali idem na posao jer sam trenutno na probnom radu, kako ne bi ostala bez posla.
Ne znam zaista više šta da radim i kome da se obratim za pomoć. On se ne brine o djetetu nego svekrva. Tako iz dana u dan, on samo lješkari, a mi svi oko njega igramo kao da je on centar svijeta.
