“Nakon smrti roditelja brat i ja smo se posvađali, al baš strašno. Raspodjela nasljedstva koje je usput rečeno mizerno razdvojila nas je za sijeli život.
Najgore od svega blizanci smo i skoro 40 godina koliko smo imali kada smo se posvađali bili smo nerazdvojni. On je mislio da je on upravu, ja da sam ja i tako je prošlo evo blizu 10 godina. Prije par dana čou sam da se razbolio, rako debelog crijeva ima i to u poodmakloj fazi. Bukvalno čeka se ono najgore.
Prešao sam preko svega i otišao mu, zaboravio sam na sve teške riječi koje mi je izgovorio i svo zlo koje mi je načinio, međutim čim sam ušao u njegovu sobu on me istjerao i zaprijetio svima da niko od njegovih ne smije progovoriti riječ sa mnom, te mi poručio da mu ne trebam ni na sahrani. Nemate pojma koliko boli.
Ljutnja je bila jedan osjećaj, ali sada… Vjerujte da mogu vratiti vrijeme, sve bih mu dao, ništa ne bih tražio samo da ne doživim ovo.
Ako ste slučajno u toj situaciji, pokušajte riješiti problem kako možete i umijete, jer ne dao vam Bog da doživite ovo. Kada sam ga vidio onako bespomoćnog, kako čeka da… MA GROZNO! Imam osjećaj da će me ova tuga ubiti..”
