Kada nas je otac ostavio, na majku je palo breme veće nego što iko, osim jedne majke, može ponijeti. Njen heroizam je jedan od dokaza da je majčinska ljubav ultimativno osjećanje i snaga koja ruši sve prepreke, piše blic.rs
Zahvalnost majci
Svojoj majci dugujem vječnu zahvalnost. Napisao sam joj pjesmu “Svila”, kao mali znak moje zahvalnosti. Nisam htio da pjesma bude tužna, jer je tuga za njom samo moja i znam da je ne mogu podijeliti sa drugima.
Djetinjstvo bez oca
Rastao sam kao ptica bez jednog krila. Morao sam da naučim da letim sa jednim. Sada kada sam otac, mnogo mi znači porodica baš zbog toga što sam bio dijete razvedenih roditelja. Kao mali nisam imao kompletnu porodicu i zato sada ovu svoju čuvam kao oči u glavi.
Prva gitara
Prva gitara se zvala “Vegas M”. Danima sam prolazio pored prodavnice u čijem je izlogu bila. Prislonio bih nos na izlog i zamaglio staklo gledajući je. Bila je to sasvim obična gitara, ali za mene koji sam tada živio u kokuznim vremenima, kupovina je bila nemoguća misija. Mama nije željela da postanem ovo što sam postao, pa nije dolazilo u obzir da mi pomogne da kupim svoj prvi instrument.
Sakupljao sam novac koji bih dobijao za Bajram i unosio sam ćumur komšijama po kraju, a ona je, kada je vidjela kako sam uporan, jednog Bajrama dodala preostali novac tako da sam konačno kupio tu “Vegas M” gitaru. Bila je to jedna od mojih prvih pobjeda u životu. Tada sam rekao sebi, a i danas se toga pridržavam: sve možeš ukoliko to dovoljno želiš.
Fudbaler zbog Kemala Montena
Negdje sam čuo da moj omiljeni pjevač Kemal Monteno živi na stadionu s roditeljima u jednoj od svlačionica za fudbalere. Da bih ga upoznao, prijavio sam se da treniram fudbal u FK Sarajevu. Inače volim sport: igrao sam i fudbal, košarku, stoni tenis, skijao … Bio sam primljen u klub, ali pošto tamo nikako nisam vidio Montena, jednostavno sam prestao da treniram.
Uzori Čola i Brega
Uzori su mi bili Goran Bregović i Zdravko Čolić. Oni su bili moji stvarni idoli i sanjao sam da budem baš kao oni. Deset, dvanaest godina bio sam mlađi od njih dvojice. Obojica su me zavoljeli i jednom su riješili da dođu kod mene na Bajram. Bila mi je to velika čast, sjeli su u naš dnevni boravak, a ja sam gledao u njih k’o u televiziju.
Sjećam se, ulazi mama, a ja kažem: “Mama, vidi ko nam je došao, da te upoznam: Brega i Čola.” A mama me pogleda i kaže: “Šejtani, ko i ti!” Njoj šou-biznis ništa nije predstavljao i do pred kraj svog života je očekivala da počnem da se bavim nečim ozbiljnijim.
Ime Merlin
Grupa se prvo zvala Dino, a meni je to djelovalo pomalo neskromno. Bio je neki dernek na kom smo i izvlačili imena iz onog mog cilindra. Bilo je tu oko pedesetak imena. Jedna cura, sjećam se Davorka se zvala, izvukla je ceduljicu na kojoj je pisalo Merlin, i ja sam rekao: “E, to će biti ime grupe!”
Rad u fabrici
Radio sam u fabrici. Plata je trajala do 20. u mjesecu, a preostalih deset dana, do prvog, preživljavali smo zahvaljujući kućnim čarolijama moje supruge. Nakon iskustva teškog rada u fabričkoj trećoj smjeni, smatrao sam da bi bilo strašno provesti čitav život na taj način. To je bila iskra koja je inicirala moju karijeru.
Supruga Amela
Imao sam 21 godinu kada sam se vjenčao. Bio sam mlad, ali zreo za velike priče kakva je brak. Iza svakog uspješnog muškarca stoji jedna umorna i iscrpljena žena. Ali srećom, Amela to još uvek nije.
Amela mi je, uz djecu, sve. Još me s podjednakom lakoćom može učiniti i sretnim i nesretnim: sretan sam jer je tu sa mnom, a nesretnim me zna učiniti kad mi napomene da sam ja za nju uvijek samo Dino, ali ne i Merlin.
Djeca
Moja djeca su izvor moje sreće jer izrastaju u ozbiljne i zrele osobe, koje misle svojom glavom i ne rastu u mojoj sjenci, već pod svojim vlastitim nebom, sa svojim snovima i životima. Moja supruga je za to najzaslužnija, a ja sam zbog silnih obaveza i posla kojim se bavim uvijek bio više statista i samo sam pomagao svojoj supruzi da odigra glavnu ulogu u tom filmu.
Rat
Menadžer, basista i klavijaturista “Merlina” poginuli su u ratu. Rat nas je sve učinio siromašnijima za mnoge drage ljude i ja nisam nikakav izuzetak. Žena i djeca pokušali su da pobjegnu iz rata u konvoju, ali su na Ilidži bili zarobljeni. Naša drama je ipak imala sretan završetak, tako da se na kraju možemo smatrati sretnicima.
Muzika
U mom slučaju pisanje pjesama je proces koji nikada ne prestaje. Takav pristup je garant iskrenosti jer je stvaranje nasušna potreba bez koje čovjek ne bi bio to što jeste.
