“A gdje je muž, što ti ne pomogne”?? Evo moj muž je na brodu. Nema ga mjesecima. Imam bebu od godinu dana i nemam tih čuvenih SAT vremena dnevno za sebe. Ma kako je to moguće pitaju se majke-kraljice, loše si se organizovala, razmažena ljenštino!
Moguće je jer živim potpuno sama, nemam nikoga da mi pomogne, održavam kuću i domaćinstvo. Niko mi ne donosi pune kese sa pijace i marketa. Žudim da pogledam epizodu serije ali nemam kad. Hoću trening, bioskop, restoran al to je san.
“Sebi si ga rodila, šta se žališ!” Ne žalim se, obožavam ga al sam umorna i željna svega, život je na pauzi, svaki dan je isti. Ne podnose sve žene to jednako. Neke nemaju sa čim da uporede jer im se ništa posebno nije promijenilo.
Jedva čekam na nova putovanja, lijenčarenje uz knjigu, sport, kuhanje sa užitkom za goste pa radost, smijeh, graja u dvorištu. Jedva čekam da progovori pa da makar razgovaram sa nekim u toku dana. Dosadni ste sa osuđivanjem majki kojima zaglupljujuće obaveze nisu uživanje.
ispovesti.com
