“Imam 19 godina i prije 2 mjeseca sam se porodila. Svi su mi govorili kako ću tu bebu zavoljeti kao nikoga, onako na prvu, ali… ja sam je od prvog trenutka ZAMRZILA! Mrzim moju bebu iz dna duše. 9 GROZNIH mjeseci, bol koju sam preživjela i koju preživljavam zbog poroda i carskog reza… da ne govorim u izgledu moga savršenog stomaka… sav u ožiljcima od rezova i šivanja.
Već dva mjeseca nisam kako treba zaspala. Od svega sam uspjela spasiti grudi, ni jednom je nisam podojila, niti ću ikada. Danima sam razmišljala šta da uradim sa bebom, jer svakim danom je bukvalno sve više mrzim. Odlučila sam da je dam na posvajanje. Tako je možda najbolje i za mene i za nju. Vjerujem da ima mnogo parova koji bi je željeli i voljeli svim srcem. Ja ne mogu.
Iskreno par puta sam se pokušavala natjerati da je zavolim i pored svega šta mi je uradila, ali ne mogu… džaba. Možda bi bilo drugačije da sam udata, da imam muža, ali na žalost moja trudnoća je bila splet nesretnih okolnosti. Prošle godine na ljetovanju… ni sama ne znam kako, baš sam pazila, ali desilo se… čak ne znam ni sa kime. Definitivno ću je dati na usvajanje…”
