“Znaš, pile. Ja te ni ne poznajem, takoreći. Ono, malo što smo bili zajedno, ništa je spram večnosti koju sam samo čeznuo za tobom. I onim pogledom koji je trajao milijun godina, po mom proračunu.”
“I znam da ona, negde tamo, isto pati. Al’ jebeš ga, nije nam se dalo.”
“Kad bi ona bila pahuljica, ja bih sigurno bio januar. I ne bi nas mogli zamisliti jedno bez drugoga.”
“Zima je kao i žena – ima dobre i loše strane. Dobre strane joj se vide, a loše osećaju .”
“Ne, nisam iznenađen, samo sam razočaran. Ne mrzim te, samo sam izgubio razlog da te volim .”
“Voleo bih da znam kako da napišem uzdah. Jedan tamni, duboki uzdah. To sad strašno nedostaje na ovom mestu.”
“Ovih dana mi, doduše, svi govore da im djelujem nekako umorno, ali ti znaš da je to kod mene pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru, i da retko pokazujem ono što stvarno osećam, vrag da me nosi.”
“Već dugo nije riječ o tome što ti ja dopuštam. Sad je već uveliko riječ o tome šta ti sebi dopuštaš, moja mila .”
“Ne može padati ljubav umjesto snijega, ona se majstore treba zaslužiti.”
“Nije se nadala da će jedan običan stranac, na koga je slučajno naletjela, postati neko bez koga ona ne može da živi.”
“Ne, nije svako veče Badnje, ali ovo danas, sasvim slučajno, Badnje je.”
“Nije bila laka žena, ni pokvarena, ni neverna. To je bila jednostavno zaljubljena žena, ništa posebno.”