“Deset godina sam radio u inostranstvu sa ženom i slao novac mojima. Za račune, hranu, lijekove..
U nekom trenutku je majka počela da traži i za kuću, sve pod izgovorom da ćemo se vratiti pa da je srede za nas.
Pa je onda ta potražnja vremenom rasla i rasla do te mjere da se ja osjećam kao roditelj mojim roditeljima. Sve što planiraju ja moram da pokrijem, ako to ne uradim majka bi mi uvijek nabijala krivicu.
Pa su tako kupili auto, išli na ljetovanje, mojoj sestri platili ljetovanje također. Da ne pričam koliko sam se samo svađao sa ženom oko toga.
Poslije deset godina konačno dobili papire i riješili da idemo kući. Znate gdje smo spavali? U hotelu ! Jer nema soba jedna u toj kući za nas gdje možemo da prespavamo i moji ne vide gdje je probelm! U životu me neko tako nije ponizio!
Euro jedan neće vidjeti više od mene!”
(Izvor: Ispovesti.com)
