Iako ne voli tetovaže, Đorđe Balašević je pristao da uradi nešto što inače nikad ne bi samo da bi ispunio želju svojoj mlađoj kćerci Jeleni.
Đole je istetovirao miša Amosa na lijevom ramenu…
– Nisam tip koji se tetovira. Ali kad je Jelena doživela tešku saobraćajnu nesreću, vodila se velika bitka za njen život. Sve je bilo protiv nas i činilo se da ona više nikad neće stati na noge. Bila je kvadriplegična i nije mogla da pomjera ništa osim vrata više od mjesec dana, ni mali prst na ruci ili nozi…  I mi smo tako sjedili pored nje i ona je rekla: – Hajde da se kladimo… Kad ja izađem iz bolnice moraš da uradiš nešto što inače nikad ne bi uradio… Pristao sam, i ona je onda rekla: – Moraš da se obriješ do glave i da se tetoviraš. To je znala da nikada ne bih uradio, pirsinga se nije setila na sreću, jer bih sad pjevao sa nekom brnjicom verovatno. Brijanje glave nije bio nikakav problem jer se priroda već pobrinula za pola. Za tetovažu sam otišao kod jednog mog drugara koga sam znao iz gimnazijskih dana, on ima svoj salon za tetovažu sa svim onim zastavama Juga, Konfederacije, sav je u nekom fazonu stripa… Kad sam došao kod njega rekao je: – Vozdra Gari, otkud ti? Kad sam mu rekao da sam došao da se tetoviram, on me gleda, zna da sam iz sasvim druge priče i pita me: – Jesi pukao? ?
Nikako mu nije bilo jasno odakle meni ideja da se tetoviram. Rekao sam mu da je riječ o opkladi, a potom mi je dao katalog da izaberem tetovažu. Tu su bili kukasti krstovi, zmije, zmajevi. Zamolio sam ga da napravi sliku za mene. Prvi je u konkurenciji bio mali miš Amos. To je miš koji živi u šeširu Bendžamina Frenklina.
Ben je šeprtlja, a miš je taj koji mu govori kako šta da napravi. Zapravo, miš je izmislio bifokalne naočare i gromobran, a ne Ben! Tako taj miš ima veze s mojom porodičnom pričom. Taj miš ima u mojoj porodici posebnu važnost. Svi su oni moji mali Amosi, koji mi šapnu neke riječi, a onda ja napravim od tih riječi pjesme i osmislim priče koje kasnije pričam na koncertima.

Jelena se oporavila, a moja tetovaža je izbledela, moraću da je „boldiram“ malo. ? – Đorđe Balašević