Iako bi bez razmišljanja većina Hrvata mogla svakodnevno pjevušiti stih Đorđa Balaševića ‘svi smo na pomoz’ Bože’, mnogi su bili spremni platiti nemalih 280 kuna za legendarnog kantautora. Nije ih spriječilo ni to što su se satima smrzavali ispred Lisinskog kako bi ugrabili svoju ulaznicu, a neki bez nje i ostali. I treći koncert bio je rasprodan u rekordnom roku, a trodnevni spektakl završio je u utorak pred prepunom dvoranom Vatroslava Lisinskog gdje je Đole tri i pol sata svojim stihovima bacao publiku u delirij.
‘Opustili ste se malo, treći koncert? Što da su bila samo dva? E, da samo znate kako je bilo jučer! A odradit ćemo i ovaj utorak’, provocirao je u svom stilu Đole čim je stigao pred zagrebačku publiku pred koju se dovezao biciklom koji se savršeno uklopio u scenografiju.
Publiku svih generacija, koja je od samog početka uglas pjevala s njim, povremeno i plakala, nimalo ne smeta činjenica da Đole svoje koncerte dupkom puni hitovima starim 20 i 30 godina te da od 2004. nije izdao novi album. I to je taj odnos koji Đole ima sa svojom publikom, a koji bi se sasvim kratko mogao objasniti stihovima ‘samo rijetki nađu rijetke’ koji se dogodio i proteklih dana u Lisinskom. Ako bismo dublje pokušavali objasniti odnos Balaševića i publike, bilo bi to poput dočaravanja majčinske ljubavi nekome tko nema dijete.
Đole je tijekom koncerta otkrivao sebe, neke male intimne detalje koji ga čine još bližim publici. Tako je s njima podijelio kako je, otkako je postao djed, najsretniji na svijetu kada se probudi kraj jednogodišnje djevojčice. Ljubav prema supruzi Oliveri nije krio ni sinoć, a ona se, lepršavo poput djevojčice, popela na pozornicu i zaplesala s njim. U prvom redu bio je i sin Aleksa o kojem je Đole s ponosom govorio i prisjetio se kako je za njega prije dvadesetak godina napisao ‘Uspavanku za dečaka’ koju je potom i otpjevao.
‘Na pola puta’, ‘Lepa protina kći’, ‘Tvoj neko’, ‘D-mol’, ‘Mirka’, ‘Galicija’, samo je bio dio repertoara na kojem je bilo znatno više pjesama nastalih u posljednjih deset godina nego na prijašnjim zagrebačkim koncertima. Uz ‘Djevojku s čardaš nogama’ plesao je cijeli Lisinski, a veselija atmosfera nastavila se u drugom dijelu koncerta.
‘Vidio sam fotografije reda za ulaznice ispred Lisinskog. Nisam mogao vjerovati. Mnogi bi se estradnjaci time hvalili, objavljivali posvuda da se vidi. Zašto? Čime sam ja to zaslužio?’ ponosno i skromno pitao je Đole.
Uz profesora Dujina na klaviru, maestra Ignaca Šena na violini, Ondreja Maglovskog na harmonici i Zorana Bugarskog sa sjajnim tamburaškim sastavom Zorule, Balašević je još jednom priredio večer za pamćenje i čisto sumnjamo da će već sutra, kad prođe neko vrijeme, samo rijetki pomišljati na to.
(tportal.hr)
