Biljana Sečivanović imala je srećno djetinjstvo u Mrčajevcima, selu koje je proslavio njen komšija Miroslav Ilić. Zvezdi „Granda“ nikad ništa nije nedostajalo zahvaljujući njenim roditeljima, koji su radili u Njemačkoj.
Pjevačica je na selu živjela do 2008. godine, kad se proslavila u četvrtoj sezoni takmičenja „Zvezde Granda“. Tada se sa sinom Matejom, koga je prije 13 godina dobila u vanbračnoj zajednici, preselila u Beograd. Ekipa “Kurira” obišla je u Biljanino rodno mjesto, gdje je u velikoj kući zatekla samo njenu majku Nadeždu Nadu Sečivanović.
Biljana Sečivanović, Foto: Alo!
– Izvolite, uđite. Ovo je Biljina kuća, ali ona trenutno nije tu. Nadam se da me nećete slikati ovakvu, ili da odem da se presvučem na brzinu – ljubazna je bila Nada, a potom započela priču o pjevačicinom odrastanju.
– Imala je lijepo djetinjstvo. Mi smo lijepo zarađivali i dobijala je uvijek šta je htjela. Rodila sam je u Njemačkoj. Bilja ima brata i sestru, koji su odrasli uz moje roditelje. Oni mi nisu dali da ih vodim u Njemačku misleći da pored toliko obaveza neću moći da se brinem o djeci. Kad mi se majka razboljela, a potom i preselila na bolji svijet, otac je nakon samo tri mjeseca preselio od tuge za njom. Tada sam morala da se vratim s Biljom u Srbiju. Imala je godinu dana. U Mrčajevcima je odrasla, a srednju ekonomsku školu završila je u Čačku. Kasnije je počela da se bavi pjevanjem, išla je po takmičenjima, osvajala prva mjesta. Nije htjela da se prijavi za „Zvezde Granda“, pa smo je suprug i ja natjerali. Poslušala nas je i otišla na audiciju u Čačak. Tada je njen sin bio kod nas, a kad se preselila u Beograd, pazila ga je njena sestra. Mateja ima svog oca, koji je u lijepim odnosima s mojom kćerkom. Obilazi ga, dijete odlazi kod njega. Ja ga vodim na more po dva mjeseca dok ne krene u školu, tako da ima ljubav sa svih strana – kaže majka pjevačice koja je prije četiri godine napravila drvenu kućicu u istom dvorištu.
– Kad dođe s puta tu uživa. Ima dnevnu sobu s kuhinjom i kupatilo, a gore je krevet do koga vode merdevine – kaže Nada i priznaje da često strahuje za svoju kćerku kada je na putu.
– Njeno preseljenje sam teško podnijela. Kao i svaka majka, uvijek strepim i brinem da li će mom djetetu nešto da se dogodi, pogotovo kad vozi auto. Otkako mi je suprug preselio na bolji svijet, strah je veći. Hvala bogu, uvijek je bilo sve najbolje – završava Nada.
