U prošlosti su poganski narodi vjerovali da duhovi žive u drveću, a da kucanjem po drvetu ljudi mogu zatražiti pomoć dobrih duhova ili otjerati zle
U mnogim kulturama uobičajeno je praznovjerje da ljudi kucaju o drvo da bi prizvali sreću ili odbili nesreću. Ipak, dok je izraz ”kucati o drvo” poznat od 19. vijeka, čini se da nema univerzalnog dogovora o tome kako je nastao.
Još jedna teorija jeste da su ljudi kucali o drvo da bi izbjegli zle duhove ili ih spriječili da slušaju kad su se hvalili zbog svoje sreće, čime se sprečavao preokret njihove sreće u nesreću.
U prošlosti su paganski narodi vjerovali da duhovi žive u drveću, a da kucanjem po drvetu ljudi mogu zatražiti pomoć dobrih duhova ili da će tom gestom otjerati zle duhove.
Neki istoričari i istraživači smatraju da je kucanje o drvo noviji fenomen. U svojoj knjizi ”Zov igrališta” (The Lore of the Playground) britanski folklorista Stiv Roud (Steve) prati istorijski razvoj dječije igre iz 19. Vijeka pod nazivom “Tiggy Touchwood”, vrstu igre u kojoj su igrači imuni od toga da su uhvaćeni kad god dodirnu komad drva poput vrata ili stabla.
– Budući da je igra bila zamišljena da pruži ”zaštitu” igračima, gotovo je sigurno da je ona izvor savremene praznovjerne prakse kucanja o drvo – objašnjava Roud.
