“Zaposlio sam dobrog prijatelja a njegova žena dolazi da mi pruža zahvalnicu!
Imam uspjesnu firmu i zaposlio sam dobrog prijatelja koji nije imao sve kvalifikacije, na solidno placeno radno mjesto.
Mislim da sam pogrijesio, ali ne iz razloga za koje mnogi misle.
Covjek radi daleko vise od svih drugih, za kratko vrijeme ne samo da je opravdao moja ocekivanja, vec je daleko prevazisao. Njegova zena dolazi svaki dan u moju kancelariju da mi se “zahvali”.
Uvijek sam je odbijao ne bih mogao nikad prijateljestvo sa njenim muzem da pokvarim.
Žena ima puno, malo je pravih prijatelja. On je posao savladao u roku od 4 mejseca iako sam racunao da ce mu biti potrebno godinu dana. Problem je sto je i previse odgovoran, opterecen je poslom i da me ne iznevjeri jer je ovo prvi put da dobije posao preko veze. Zove me cesto nakon radnog vremena da me informise o najnovijem statusu, da provjeri sa mnom dalje korake. Kada je na odmoru nosi laptop kako bi pratio situaciju.
Njegov privatni zivot trpi, ima zenu koja umire za pažnjom, imaju malo dijete. Znam da se neke firme interesuju za njega i sada sam u dilemi da li da ga pustim, jer vjerujem da bi se tamo komotnije osjecao, da ne bi imao to breme da nekome nesto duguje, ili da ga ostavim, jer tesko da cu naci takvog radnika u kojeg imam apsolutno povjerenje.”
