“Udala sam se za svog svekra, rođenog oca mog pokojnog muža zbog njegove penzije, ali… desile su se neke neplanirane stari.
Nakon što je moj muž napustio ovaj svijet prije 5 godina ostala sam sama sa 4 sina, sama… nikoga nisam imala osim njih. Bilo mi je mnogo teško, plašila sam se budućnosti, odrastanja djece, obaveza…
Prošle godine mi je moj svekar ponudio da se udam za njega, obzirom da je svekrva um,rla godinu dana nakon mog muža. Osjećala sam se odvratno kada mi je rekao da se udam za njega, ali onda mi je pokušao objasniti da je to za moje dobro, da će mi ostati njegova penzija i da ću na taj način riješiti moju budućnost. Inače svekar ima njemačku penziju i to vrlo dobru.
Mjesec dana sam se lomila, razmišljala i na kraju pristala.
Sve je bilo uredu kada je naš odnos u pitanju, međutim, prije mjesec dana smo prvi puta prešli granice našeg odnosa, svekar-snaja. Iako smo se vjenčali nismo imali te odnose, jer naš brak je sklopljen zbog njegove penzije, odnsono tako je bilo do prije mjesec dana.
Jednstavno desilo se, niti se ja niti se on ponosimo na to, ali… živi smo ljudi i TE potrebe su u tom trenutku bile jače od svega drugog. Pet godina do tada nisam imala odnose sa muškarcem. Poslije toga smo se dogovorili da svremena na vrijeme to ponavljamo… kada nam se ukaže potreba, možda zvuči odvratno, ali bolje da spavam sa njim, nego sa drugim muškarcima po selu i tako da sramotim moju djecu i pokojnog muža… pokoj mu duši. Niko ne zna osim nas dvoje, mog svekra i mene, tako da…”
