Čovjek puže po pustinji kad iznenada ugleda drugog čovjeka na devi. Kad se jahač dovoljno približi, čovjek koji puže kaže:
Molim vas, možete li mi pomoći? Trebam malo vode.
Žao mi je, nemam vode, ali vam mogu prodati kravate. – kaže čovjek na devi.
Kravate? – kaže čovjek. – Trebam vodu!
Prodat ću ti jednu za četiri dolara.
Trebam vodu!
U redu, dvije za sedam dolara.
Molim te, možeš li mi reći gdje je voda?
Dobro, u redu, nedaleko odavde nalazi se restoran u oazi. Ideš oko tri milje ravno. Upravo tim putem kojim ideš. Doći ćeš do jednog kamena. Kad stigneš tamo, skrenut ćeš lijevo.
Prođite još tri milje i stići ćete do oaze. Jeste li sigurni da ne želite kravatu? Tri za deset dolara? To je najbolje što mogu učiniti!
Ali čovjek se polako diže na noge i počinje koračati prema vodi.
Čovjek hoda i hoda.Tada ponovno krene puzati dok napokon ne dođe do kamena. Istrlja pijesak s njega i ugleda strelicu koja je usmjerena na lijevu stranu. Dakle, skrećući ulijevo, puzao je naprijed i dalje i napokon vidi on oazu i pokraj restoran. Ustaje na noge i posrnu on ka oazi.
Čovjek stoji pokraj ulaza oaze, a žedan ga pita:
Je li ovo oaza i restoran? Mogu li ovdje dobiti vodu?
Oh, naravno, možete, tu kod nas ima puno vode.
Super! – kaže čovjek dok je počeo koračati prema vodi.
Netom prije oaze, zaustavi ga ovaj na ulazu:
Žao mi je gospodine, dopušten je ulaz samo uz kravatu.
