“Tata mi stalno prigovara što nisam udata i nemam djecu u 30-oj godini. Živim sama, situirana sam, obezbjeđena, ni na koji način ne zavisim od njega.
Kada sam ga pitala zašto mu toliko smeta što sam sama, rekao mi je: “Pa hoću unučiće. Tebi nisam bio dobar otac, pa želim da njima budem dobar deda, da imam šansu da umrem u miru kada dođe vrijeme”. Uvijek postoji šansa da se neko popravi kao roditelj, samo ako želi.
Ali on očito smatra da ja nisam vrijedna njegove promjene, pa želi da počne iz početka, sa unucima. Da zamijeni staro za novo. Ne pričaš o stvarima, dragi tata, već o osobama. Ispravljaj greške kako znaš, ali nećeš to raditi na mojoj djeci.”
