“Suprugu je poginula žena kada im je sin imao 3 godine. Poslije par godina od toga, mi smo se upoznali na jednom seminaru, prvo otpočeli intezivno druženje a kasnije i vezu, pa brak.
Ja ne mogu da imam djece, to sam saznala još kao devojka i patila sam užasno zbog toga sve dok nisam srela njega i njegovog sina, kojeg danas gledam bukvalno kao svoje dijete.
Mali Luka me je super prihvatio i zavolio, a ja se iz dana u dan sve više trudim da mu koliko toliko nadoknadim nedostatak majke, pružam mu svu ljubav, pažnju i nježnost. Ne znam kako bih bez tog djeteta, previše sam vezena za njega i prirastao mi je srcu. Svima ga prestavljam kao svog sina, a sreću koju vidim u očima mog supruga zbog toga je rečima neopisiva.
Drago mi je što me je sudbina spojila baš sa njima dvojicom kad su već doživjeli takav gubitak. Volim ih najviše na svijetu.”
Izvor: Ispovesti.com
