“Sretnem muža svoje drugarice iz osnovne sa kojom inače nemam kontakt.
Oni su se uzeli odmah poslije srednje škole i izrađali djecu. Ja sam studirala, našla posao, živim sa dečkom sa kojim sam dugo.
Sretnem ga i on će prvo: Kad ćete više da se vjenčate, kakav je to život bez vjenčanja, bez svadbe, kad će djeca, šta čekate?
Ja u šoku, prvo što je on muž moje ne tako bliske drugarice, što me zapravo i ne poznaje. Što ne zna da se moj dečko već 4 god lijeći od kancera.
Zatekao me je i šokirao, okrenula sam se i rasplakala. Ljudi, da li vi mislite da ljudi tek tako žive, bez problema, da li mi imamo želje za djecom ili čekamo vas da nam otvorite oči?
Imajte bar mrvicu kulture.”
(Ispovesti.com)
