Sa 23 godine, prije završetka studija radila sam u školi stranih jezika i ludo se zaljubila u jednog polaznika koji je pohađao poslovni engleski.
Nisam se morala mnogo potruditi da osjećanja postanu obostrana i započnemo divnu vezu. Čuvao me je kao malo vode na dlanu, volio kao boginju, planirao je da kupi kuću jer smo oboje htjeli veliku porodicu i puno djece.
Stalno mi je govorio da jedva čeka naš zajednički život jer ću biti najbolja majka na svijetu. No, kada mi je napokon priznao da on nema 30 već 42 godine, malo je reći da sam bila u šoku i pod pritiskom porodice i ipak nisam pristala da se udam za njega. Imala sam 8 dugih veza poslije toga.
8 puta se razočarala u mlađe, starije, meni “prikladnije”. Ali eto, od tada nisam našla muškarca koji želi djecu sa mnom.
Da tada nisam bila glupa, naša djeca bi već išla u školu. Sve bih imala, a slušala sam druge i gledala proklete godine kao da su bitne.
