“Radim u dućanu gdje se prodaju narukvice( i još mnogo raznih sitnica al nije važno to) i dolazi prije neki dan momak, predivan, lijep kao slika, stoji, gleda narukvice i nikako da se odluči za jednu.
Nakon nekog vremena pita me da li mogu da mu pomognem.
Ja mu prilazim i on mi govori kako kupuje narukvicu jednoj mnogo lijepoj djevojci koja mu se na prvu mnogo svidjela ali ne zna kakav ukus ima i šta se njoj svida jer se ne znaju dugo i pita me koja se narkuvica meni osobno najviše dopada.
Ja mu pokazujem narkuvicu i on se odluči da kupi tu narukvicu. Pita me za cijenu ja mu odgovaram, naplatim i dajem mu kutijicu sa narukvicom na što on meni govori: “ta je narukvica za tebe, puno ti hvala djevojko” i samo odlazi iz dućana.
I evo već nedjelja dana prošla od tada i još ga vidjela nisam, držite fige da dođe opet.”
