Prošlo je punih 16 godina otkako je Srbiju i čitav region šokirala tragična vijest, kada su u jezivoj saobraćajnoj nesreći živote izgubili tada popularni učesnici rijalitija “Veliki brat”, Zorica Lazić (24) sa Kosova, Stevan Zečević Zeka (24) iz Novog Sada i Elmir Kuduzović (26) iz Gračanice kod Tuzle.
Tog 29. decembra 2007. godine nema osobe koja nije čula ove tragične vijesti koje su se svuda čule od ranog jutra.
Zorica, Zeka i Elmir bili su napustili “Velikog Brata” i te noći htjeli su da odu na žurku u Loznicu, gde je trebalo da budu specijalni gosti. Krenuli su sa dva automobila, a u drugom su bili takođe bivši takmičari “Velikog brata”, Jelena Žeželj, Tanja Obradović i njena sestra Ivana. Po Zoricu, Stefana i Elmira došao je momak Vladimir Sarić koji je trebalo da ih odveze u Loznicu. Međutim, neposredno prije nesreće, on i Elmir su zamijenili mjesta i bivši ukućanin je upravljao kolima. Sarić je jedini preživio saobraćajnu nesreću.
Elmir je vozio veoma brzo, a nekoliko minuta prije nesreće Tanja ih je pozvala telefonom i zamolila ih da uspore. Ispred ulaza na most preko rijeke Vukodraž vozilo je izašlo iz krivine, letjelo dvadesetak metara, prevrnulo se na krov i završilo u ledenoj rijeci. Kada je videla šta se desilo, Tanja je pokušala da skoči u ledenu vodu kako bi im pomogla, ali su je prisutni spriječili. Tanja i Jelena su od tuge i šoka pale u nesvijest.
Tadašnja produkcija “Velikog brata” odlučila je da se rijaliti odmah završi i to je jedina sezona koja nije imala pobjednika, prenosi Srbijadanas
Mnogi su pričali o ovom stravičnom događaju, ali možda su svjedočenja Tanje Obradović, najpotresnija s obzirom na to da je ona njihovu pogibiju gledala svojim očima.
– Svake godine se sjetim toga. Nijedna Nova godina više nije ista. Pretužna sam što ih nema, nisam ih zaboravila. Krivo mi je što se svaki poziv od medija svodi na to, jer me podseti na njih, na to što se dogodilo. Ušli smo u “Velikog brata” kako bi se čulo za nas, kako bismo se afirmisali, bili smo mladi, željni svega i uspjeha, a dogodila se tragedija. I dalje me ljudi prepoznaju kada me vide, ali me povežu sa tom situacijom. To je za mene trauma za cijeli život – rekla je Tanja koja sada živi u Švajcarskoj i dodala:
– Život nas vodi u drugom smjeru, jurimo ka svojim ciljevima, pa se ponekad i potisnu loši događaji. Ali te stvari ne mogu da se zaborave. U Srbiju dolazim ponekad, ali nisam mogla da odem na njihov grob. Iskreno da kažem, nisam bila u mogućnosti, nije da nisam imala želju. Ali uvijek dođem nešto kratko, željna sam svoje porodice.
