Prije nekoliko dana išla sam na jednu rođendansku zabavu koje ja pješke udaljena nekoh 10 minuta od mog stana.
Ulica do moje zgrade je bila osvijetljena, ali je dosta duga i prolazi kroz šumu. Kako sam se približavala toj šumi vidjela sam trojicu mladića kako mi idu u susret. Imala sam jako loš predosjećaj, pogovo kada sam vidjela da se ne što dogovaraju između sebe.
Moram priznati da mi nije bilo svejedno. Nikada prije nisam se našla u takvoj situaciji i nisam, znala šta da očekujem. Kako su se počeli približavati meni, sve sam više usporavala, a također i oni. Malo po malo, korak po korak, došli smo na nekih metar i po razdaljine, a onda su stali ispred mene i prepriječili mi put.
Momak koji je stao tačno ispred mene bio je u vidno pripitom stanju. Jedva je izgovorio “Mala kuda si krenula tako kasno? Da li bi htjela malo zabave”. Rekla sam im da se upravo vraćam sa jedne i da me puste da prođem. “Dobićes ti zabavu, htjela ti to ili ne”, reče jedan od njih, dok mi je drugi komentarisao haljinu. U tom mi je trenutku adrenalin udario u glavu jer sam shvatila da sam baš u velikoj opasnosti.
Rekoh im da imam crni pojas i da ne bih voljela da po prvi put to znanje iskoristiim van ringa. Oni su se na moje riječi odvalili smijat i počeli rugati, kako je to što govorim 100% tačno jer ne izgledam neko ko bi mogao da savlada jednog a kamo li trojicu mladića. Da ne dužim dalje, jedan je u gipsu, a druga dvojica su završila sa modricama. Nažalost ja sam pocijepala haljinu.
Izvor: magazindan.info
