Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Budući da je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brže prošlo. Uz knjigu je kupila i paketić keksa
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica s keksom, a s druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse, i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ‘Ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, dosad bih ga već udarila!’
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: ‘Baš me zanima što će sada napraviti!’
Čovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
‘Ovo je zaista previše’, pomisli djevojka, šokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjećala malo bolje, nakon sto ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa još uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivica i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio gospodinov koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad s njom, skroz suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.
Zaključak: koliko smo puta u svom životu pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se dođe do brzopletog zaključka i prije nego sto se počne misliti loše, gledajte s pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!
U životu postoji pet stvari koje se ne mogu vratiti:
– kamen kada je bačen,
– riječ nakon što je izrečena,
– mogućnost nakon što je izgubljena,
– vrijeme kada je prošlo,
– ljubav za koju se NE BORI.
