Muškarac je ušao u prodavnicu i upitao prodavača: ”Pošto su banane?”
Prodavač je odgovorio: ”Gospodine, banane su dvanaest, a jabuke deset dinara.”
U tom trenutku u prodavnicu je ušla žena i obratila se prodavaču riječima: ”Želim kilogram banana, kolika im je cijena?”
Prodavač je odgovorio: ”Banane su dva, a jabuke tri dinara.”
Žena je na to rekla: ”Hvala Allahu! Nisu skupe.”
Prisutni muškarac je pogledao u prodavača, a oči su mu bile crvene od srdžbe. I kada je htio da ga napadne, prodavač mu je namignuo i dao mu znak da malo sačeka. Zatim je spakovao ženi ono što je kupila i ona je otišla sretna i zadovoljna. Čuli su je kako idući govori: ”Hvala Allahu, moja djeca će se najesti.”
Nakon toga, prodavač je rekao čovjeku: ”Tako mi Allaha, nisam te prevario. Međutim, ova žena je moja komšinica, ona ima kod kuće četiri jetima, a odbija bilo čiju pomoć. I kad god sam želio da joj pomognem, ona to nije prihvatala. Razmišljao sam kako da pomognem njoj i njezinoj djeci, pa sam došao na ideju da joj smanjim cijenu svih proizvoda, tako da ona zadrži osjećaj da joj ne treba ničija pomoć niti sadaka.
Ja želim da činim dobročinstvo, jer volim ovakvu trgovinu sa Allahom i volim da tu ženu na ovakav način utješim. Ona dolazi jedanput sedmično i, tako mi Allaha, taj dan kada ona dođe da kupuje kod mene, moja zarada se umnogostruči i nafaka mi dolazi odakle se i ne nadam, jer sam pomogao i utješio ženu koja odgaja četiri jetima.”
Kada je čuo tu priču, čovjek je zaplakao, zatim je prišao prodavaču i poljubio ga u glavu zbog njegovog dobročinstva prema siromašnoj ženi i njezinoj djeci.
Uistinu, u pomaganju potrebnima, a posebno jetimima, krije se užitak koji osjećaju samo oni koji su to kušali.
