Prije mnogo godina na Bajram jedan bogataš iz Dubaija, koji nije imao ženu, djecu niti članova porodice odlučio je da okupi na večeri sve svoje uposlenike.
Pozvao ih je i zamolio da sjednu za sto. Ispred svakog je bio Kur’an i manji novčani iznos.
Nakon što su večerali, bogataš im reče: “Šta biste radije primili kao poklon- ovaj Kur’an ili ovaj novac?
Nemojte se stiditi, izaberite ono što želite”. Čuvar je prvi reagovao. “Gospodine, volio bih uzeti Kur’an, ali pošto ne znam čitati, novac bi mi više koristio”. Baštovan je drugi progovorio.
“Moja žena je jako bolesna i zbog toga mi je novac potrebniji, inače bih sigurno izabrao Kur’an”. Treći je bio kuhar. “Iskreno, volim da čitam, to je jedna od stvari koje volim raditi, ali moj posao je jako naporan i puno radim da nikada ne mogu pronaći vremena da prelistam časopise, a kamoli Kur’an. Uzet ću novac”. Na kraju, došao je i red na dječaka koji je brinuo o životinjama.
I kako je bogataš već znao da je dječakova porodica siromašna, prišao mu je i kazao:
“Sigurno i ti želiš novac, zar ne? S njim bi mogao kupiti hranu za dobar obrok kod kuće i novu obuću?” Ali dječak je sve iznenadio odgovorom. “Ne bi bilo loše kad bih kupio piletinu i drugu ukusnu hranu koju bih podijelo s svojim roditeljima i braćom i sestrama. Također mi je potreban i novi par obuće jer su ove jako stare.
Čak iako je tako, izabrat ću Kur’an jer sam uvijek želio da ga imam. Moja majka me je naučila da su Allahove, s.v.t., riječi vrijednije od zlata i da su ukusnije od saća iz meda”. Nakon što je dječak uzeo Kur’an, odmah ga je otvorio. Unutra je pronašao dvije koverte.
U prvoj koverti je bio ček na iznos deset puta veći od novca na stolu. A u drugoj, je bila oporuka na kojoj je on proglašen nasljednikom cijele bogataševe imovine.
Suočen s dječakovim emocijama i čuđenjem ostalih, bogataš otvori Kur’an i prouči sljedeće ajete kako bi ih svi mogli čuti:
“a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (el-Ma’ide, 23.)
