Jednog dana, čovjek je naišao na zmiju koja se borila za život u plamenu koji je gutao njivu. Osjećajući duboku empatiju prema tom živom biću, odlučio je da joj priskoči u pomoć. Bez razmišljanja, uzeo je zmiju i izvukao je iz vatre, no na njegovu žalost, ona ga je ujela u trenutku spasilačkog nagona. Osjećajući bol i iznenađenje, čovjek je odgurnuo zmiju, a ona se ponovo našla u vatri.
Iako je osjećao razočaranje, njegov instinkt za pomoć nije se povukao. Ponovo je prišao vatri i, uprkos riziku, izvukao zmiju iz plamena. U tom trenutku, njegov komšija, koji je posmatrao ovu scenu, nije mogao da se suzdrži i upitao ga: “Zašto to radiš? Zmija te ujeda, a ti je opet spašavaš!”
Čovjek, svjestan prirode zmije, pogleda svog komšiju i objasni: “Iako je zmija ugrizla, to ne bi trebalo da utiče na ono što ja jesam. Moja suština je pomoći, bez obzira na to koliko puta ona pokuša da me povrijedi.”
Ova situacija nije samo govorila o zmijama i njihovim ugrizima, već i o ljudskoj prirodi i sposobnosti da se oprosti, čak i kada smo povrijeđeni. Čovjek je shvatio da mora ostati vjeran svojim vrednostima, bez obzira na ponašanje drugih.
Unatoč svojoj boli, odlučio je da se ne zatvara i ne dopušta da ga negativnost drugih promijeni. Ova priča nas podsjeća da zlo koje drugi čine ne bi trebalo da nas odvrati od naših najboljih namjera. U svijetu punom izazova, važno je ostati dosljedan svojoj prirodi i ne dozvoliti da nas vještice domaćih muka promijene. To je srž ljudskosti, a istinska snaga leži u dobrotvornim djelima.
