Iako nije medijski prisutan kao sredinom devedesetih i početkom dvijetisućitih, Grašo kaže da ima svoju publiku i da mu je to dovoljno. Ističe da je uspio da preživi smjenu generacija kod publike što ga, smatra, čini uspješnim.
– Ne mogu da se slikam svaka dva dana za Instagram da bih podsjetio ljude. Ne umijem to. Imam svoju glazbu i pjesme – ispričao je pjevač poznat po hitovima “Sad te se samo rijetko sjetim”, “Utorak”, Nikoga nisam volio tako”, Trebam nekoga”, “Šporke riči”, Tko nam brani”, “Vera od suvog zlata”…
U razgovoru za hrvatske medije prisjetio se perioda kada je počeo da se bavi glazbom. To je bilo sredinom devedesetih godina, kada je nastupao na festivalima u rodnom Splitu i širom Hrvatske, ali i u Crnoj Gori.
– Sporije je išao tok informacija i zvijezde su tada imale nekakvu mogućnost da će se zadržati. Nije bila nekakva strašna navala, nije bilo rijalitija, talenata koji se traže na svakom programu tri puta dnevno. Imali smo festivala, ni društvenih mreža. Ljudi su tadašnji pjevači imali veću težinu – tvrdi Splićanin.
Grašo dodaje da današnje zvijezde žele da su previše u medijima, a da im ne bude bitan proizvod koji nude.
– Ljudi moraju da znaju da je početak i kraj biti glazbenik – glazba.
Grašo se osvrnuo i na sve veću zastupljenost folk aranžmana u pjesmama pop pjevača.
– U skladu sa vremenom, u mojoj glazbi mora doći do nekih promjena, ali ja izvodim istu onu glazbu sa kojom sam počeo devedesetih. Radikalna mijenjanja da bi se povlađivalo masama, nikada se nisu pokazala kao sretno rješenje – tvrdi kantautor.
