ĐORĐE Balašević desetljećima je jedan od najpopularnijih ljudi u regiji. Već godinama Balašević je dobrodošao u sve gradove bivše Jugoslavije i poznat je kao mirotvorac i čovjek koji se od raspada Jugoslavije do dana današnjeg borio protiv nacionalizma i mržnje.
Posljednjih dana Hrvatska raspravlja o statusu svećenika Ivana Ike Mandurića koji je Balaševića nazvao notornim bezličnim i prijetvornim prilivodom, a u daljnjem izlaganju usporedio ga je s Thompsonom. “Thomson pjeva iz čiste duše”, kaže svećenik, dok je Balaševiću potrebno obraćenje.
>>Beba Balašević odgovorila šatoraškom popu: “Moj otac ima problema samo s budalama”<<
Đorđe Balašević je sin Srbina Jovana Balaševića i Veronike Matilde Dolenec, koja je bila mađarsko-hrvatskog podrijetla. Često je i govorio o svom podrijetlu, i o dva Božića i Uskrsa koje je slavio.
Nacionalisti u liku i djelu Đorđa Balaševića stalno traže pjesme u kojima bi se moglo pronaći huškanje, a jedna od najčešće spominjanih je “Ne lomite mi bagrenje”, koju je napisao 1986. godine. Neki doista u stihovima “Polako, komšije, ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe” pronalaze govor mržnje protiv Albanaca.
Uslijedila je huškačka pjesma “Samo da rata ne bude”, objavljena 1987. godine. Balašević je u pjesmi huškao da se planine pokrenu, vulkani probude i da se dogodi sve što se može dogoditi, osim rata. Fanovima Đorđa Balaševića pjesma “Samo da rata ne bude” jedna je od najvećih u njegovom opusu i zasigurno jedan od simbola otpora nacionalističkom ludilu koje je uslijedilo devedesetih.
Balašević je pjevao i o Slobodanu Miloševiću i ismijavao ga, o čemu jasno svjedoče pjesme “Balada o Gedi Gluperdi” i “Sloboda-ne”. Uskoro je Balašević zabranjen na RTS-u, a danas se zna našaliti da su ga zaboravili vratiti na televiziju. U njegovom rodnom Novom Sadu u studiju Radija Novi Sad pisalo je “Balaševića ne emitirati”.
Đorđe Balašević pisao je i pjevao i o Vukovaru, u jednoj od svojih najvećih pjesama. Čovek s mesecom u očima objavljen je 1993. godine, a jedan je od najzornijih prikaza užasa koji se dogodio u Vukovaru. Balašević ju je kasnije posvetio svim razrušenim gradovima na svijetu.
“Ne znaš ti šta znači ubiti grad,
ne znaš ti bauke kaljavih rovova,
ne znaš ti šta znači spavati sad,
kad sklopim oči, ništa osim tih krovova.
Kada sklopim oči, nebom naiđu mobe,
zamirišu gostinjske sobe,
nebom svadba odzvanja,
kada sklopim oči, nebom promiču lica,
zatreperi roj tamburica,
Dunav sedef odranja.”
Dotakao se Balašević i rata u Bosni i Hercegovini. Njegovu pjesmu “Sevdalinka” i danas obožavaju svi njegovi fanovi. 1998. godine Balašević je održao jedan od najznačajnijih koncerata svoje karijere. Nepune tri godine nakon završetka rata u Bosni, Balašević je zakazao koncert u Sarajevu. Mediji su brujali da se na njega sprema atentat, ali njegova publika iz svih dijelova BiH se autobusima uputila u glavni grad BiH. Krenuti iz razrušenog Mostara, recimo, u Sarajevo te godine je bilo ravno ludosti te su mnogi mladi ljudi sakrivali od roditelja kamo zapravo idu. Bio je to jedan od najemotivnijih koncerata u njegovoj karijeri.
U godinama koje su nastupile kasnije, Balašević je i dalje huškao na mir i ljubav između zaraćenih država i gradova. Na svom albumu “Devedesete” još jednom se osvrnuo na nemili rat te napisao brojne pjesme posvećene gradovima u bivšoj Jugoslaviji.
Svaki koncert Đorđa Balaševića je huškanje na mir, ljubav i slobodu. Kantautor često gostuje u Hrvatskoj, a posjećenost koncerata govori o tome da i u Hrvatskoj postoje tisuće ljudi koje je nahuškao na svoje ideale.
