“Otac mi je preminuo prije skoro 3 tjedna… Cijela kuća se raspada. Imam 18 godina i kao da je sve palo po meni. Majka govori kako bi najrađe da se ne probudi, a brata skoro nikad nema kući. Tata mi je bio stup u životu, sanjala sam da ćemo proživjeti još toliko lijepih uspomena skupa i onda te život udari kad najmanje očekuješ. Od sretne obitelji, na šta smo spali.
Ne znam kako… nastaviti dalje živjeti, boli me sve, i ljuta sam na svijet, na svakog i nije mi jasno kako netko može samo tako nestati. Znam da je to život, da je okrutan, ali kako nastaviti dalje kad nema nekog zbog koga si se radovao životu? Nemam koga pitati za savjet, prijatelji govore “nez šta bi ti rekao/la”, majka u svojoj muci, brata nema kući nikad, u nekakvim je gov*ima, a rodbina je bila tu prvih dana. Razumijem ih… ali bih voljela i da netko razumije mene.”
(Izvor: Ispovesti.com)
