Esma Redžepova, neokrunjena kraljica romske muzike i simbol Balkana, bila je više od muzičke legende. Njen raskošni glas i neizmjeran talent donijeli su joj globalnu slavu, ali je njena istinska veličina ležala u humanitarnom radu i bezgraničnoj ljubavi prema djeci. Proslavljena na svjetskoj sceni, njena dobrota je jednako veličanstvena, usvajanjem 47-ero djece, kojima je pružila dom i ljubav, čime je postala simbol majčinstva i humanosti.
Esmina humanitarna posvećenost odvela ju je čak i do nominacije za Nobelovu nagradu, dva puta, čime je dokazala da umjetnici poput nje ne ostavljaju trag samo kroz muziku već i kroz djelovanje za dobrobit onih u potrebi.
Nažalost, njen fizički dom, koji je trebao postati utočište kulture, solidarnosti i umjetnosti, sada je pustoš. Kuća, ušuškana u mirni dio Skoplja, nekada puna života, sada je prepuštena zaboravu. Obijena i napuštena, s polomljenim prozorima i razbacanim uspomenama, svjedoči o jednom slavnom životu koji se sada nalazi na ivici zaborava. Haljine koje su nekada krasile Esmu na sceni, sada stoje u ormarima, zaboravljene i prekrivene prašinom vremena.
Esma Redžepova sanjala je da njen dom bude centar okupljanja mladih talenata i mjesto za humanitarni rad, ali je sudbina njenog doma postala suprotnost tom snu. Dok se njena ostavština u vidu muzike i humanitarnog djelovanja pamti, njen fizički trag, nažalost, prijeti da se izgubi u zaboravljenim zidovima njene nekada predivne kuće.
(Telegraf.rs)
