Nemam pojma ko mi je pravi tata, mama nikad nije htjela da mi kaže, ali mi nikada nije bilo ni bitno jer moj očuh je kvalitetno odigrao ulogu tate i to je osoba koju cijenim i volim kao da mi je rod najrođeniji.
Sa svojom polusestrom se lijepo slažem i on nikada nije pravio razliku između nje i mene, uvijek nas je tretirao jednako i nikada nisam bio zakinut ni za šta. Često se dešavalo da moja mama bude i gora i stroža od njega, a on bude taj koji me brani.
Sa ponosom sam govorio i kao dijete, i kao omladinac i sada kao čovjek u srednjim tridesetim da je on moj tata i da za drugog niti želim da čujem, niti želim da znam. Ove godine ću se (ako sve bude u redu) oženiti, a on je toliko uzbuđen oko toga da me stalno tapše po ramenu i priča ”Tatin mladoženja”.
