Balkan nije jedina regija na svijetu gdje ljudi kucaju u drvo za dobru sreću, ili da otjeraju lošu sreću. Da li ste se ikada zapitali zbog čega to tačno kucamo u drvo?
Mnogi ljudi u Europi i Sjevernoj Americi kucaju u drvo potpuno nesvjesno, a to pokazuje koliko je ova tradicija ukorijenjena u raznim kulturama.
Ko je prvi kucao u drvo?
Ljudi često kucaju udrvo kada izgovore neku rečenicu koja izaziva sudbinu. Uglavnom nesvjesno, kucnu u drvo kako bi bili sigurni da ništa neće krenuti po zlu. Odnosno, ako posmatramo istorijsko značenje, kucnu od drvo kako bi otjerali zle duhove koji se u njemu nalaze.
Prije dolaska kršćanstva i islama mnoge poganske grupe i kulture, sve od Irske pa do Indije obožavale su, ili smatrale idolima stabala. Neki su ih koristili za proricanje sudbine, drugi su ih koristili u religijskim ritualima, a treći (poput drevnih Kelta) su smatrali da su stabla domovi drevnih bogova i duhova.
Dok su prvi kucači u drvo još uvijek predmet rasprave, autori Stefan Bechtel i Deborah Aaronson u svojim knjigama (The Good Luck Book i Luck: The Essential Guide) pronalaze vezu između ovih starih duhova u drveću i današnjeg kucanja u isto.
Jedna od mogućih verzija je da su prvi pagani koji su naselili Evropu kucali u drvo (od kojeg su bile napravljene kuće) kako bi istjerali zle duhove iz drveta i spriječili ih da prisluškuju razgovore unutar doma.
Druga verzija opet kaže da su neke paganske skupine obožavale ove duhove u drveću tako što bi za dobru sreću stavili obje ruke na drvo. Tokom stoljeća, ovaj vjerski obred je prerastao u kraći način obožavanja, to jest u brzinsko kucanje za sreću.
